Tri su osobe poginule, a 18 ih je ozlijeđeno, srećom, samo u taktičkoj vježbi za slučaj masovnih nesreća koju su u nedjelju, 27. svibnja 2012., izveli djelatnici Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije i Javne vatrogasne postrojbe Rovinj.
Vježba je pokazala spremnost žurnih službi Istarske županije za slučaj masovnih nesreća budući da su njihovi djelatnici zavidnim znanjem i stručnom osposobljenošću uspješno odgovorili realističnom scenariju kojim je prikazan sudar autobusa s 20 putnika i kamiona s prikolicom. Hitna služba na raspolaganju je imala dva tima T1 (liječnik, medicinska sestra / tehničar i vozač) i jedan tim T2 (medicinska sestra / tehničar i vozač) raspoređena u tri vozila za hitne intervencije, a koja su na teren stigla iz Pule i Rovinja. Kako bi vidjeli koje je prolazno vrijeme zbrinjavanja hitnih pacijenata vježba se održavala poštujući realna vremena dolaska na mjesto nesreće. Na intervenciju je prvo poslan tim T1 iz Rovinja da bih odmah potom bio mobiliziran i tim T2, također iz Rovinja. Dolaskom na mjesto nesreće i uvidom u stanje koje je zahtijevalo hitnu skrb za sedam teško i 11 lakše ozlijeđenih osoba, mobiliziran je još jedan dodatni tim T1 iz Pule. Uspješno trijažirani i zbrinuti pacijenti ubrzo su bili spremni za transport u bolnicu.
Cilj vježbe bio je prikazati postupke START trijaže i zbrinjavanje ozlijeđenih u slučaju masovnih nesreća. Djelatnici hitne medicinske službe kontinuirano su pratili zdravstveno stanje ozlijeđenih upotrebom kartona za masovne nesreće, organizirali transport, a voditelj trijažnog tima koordinirao je s članovima svoga tima za zbrinjavanje te djelovao u skladu s voditeljima drugih interventnih službi na mjestu nesreće. "Ovakav način vježbanja i sustavna spremnost za slučaj masovnih nesreća, radnicima hitne medicinske službe pruža sigurnost i omogućuje kvalitetniju primjenu naučenih postupaka", istaknula je ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije Ksenija Družetić-Božić te nastavila: "Upravo s takvom spremnošću, naši pacijenti imaju veću mogućnost preživljavanja ili manji invaliditet kao posljedicu nesretnog događaja, dok društvo u cjelini bilježi smanjenje troškova zbog smrtnog ishoda ili dugotrajnog liječenja zbog nastale invalidnosti".
