U sklopu zajma Svjetske banke, 2009. godine započeo je Projekt unapređenja hitne medicinske službe (HMS) i investicijskog planiranja u zdravstvu kojim je Republika Hrvatska dobila jedinstven sustav hitne medicine: pacijentima je osigurana ujednačena, brža, dostupnija i učinkovitija hitna medicinska usluga, a zdravstvenim djelatnicima bolji uvjeti rada i stručno usavršavanje. Projekt je obuhvatio sve aspekte hitne medicine od osnivanja županijskih zavoda za hitnu medicinu i objedinjenih hitnih bolničkih prijama, uspostave medicinskih prijavno-dojavnih jedinica, obnavljanja voznog parka izvanbolničkom HMS-u do uvođenja specijalizacije hitne medicine te standardizacije postupaka, edukacije, medicinske opreme, uređaja i pribora u hitnoj medicini.

Hitna medicinska služba u RH organizirana je po modelu suradničkog i jedinstvenog sustava izvanbolničkog i bolničkog HMS-a te Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, a ustrojavanjem takvog sustava hitne medicine osigurano je učinkovito i kvalitetno pružanje hitne medicinske skrbi za sve osobe na području RH.

Zbrinjavanje hitnih pacijenata predstavlja veliku odgovornost, kako samih zdravstvenih djelatnika, tako i cijelog zdravstvenog sustava. Propisivanje standarda i edukacijskih programa kao optimalnih uvjeta za obavljanje djelatnosti hitne medicinske službe (HMS) osnova je za uspostavljanje sustava kvalitete i upravljanja istim te predstavlja nadogradnju na Pravilnik o minimalnim uvjetima o pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine (NN 71/2016). Riječ je o Standardu medicinske opreme, medicinskih uređaja i pribora za obavljanje djelatnosti izvanbolničke hitne medicine, Standardu vozila i vanjskog izgleda vozila za obavljanje djelatnosti izvanbolničke hitne medicine, Standardu zaštitne radne odjeće, obuće i osobne zaštitne opreme radnika u djelatnosti izvanbolničke hitne medicine, Standardu medicinske opreme, medicinskih uređaja i pribora za obavljanje bolničke hitne medicine te Edukacijskim programima u izvanbolničkoj hitnoj medicini i Edukacijskim programima osnovnih edukacijskih vježbi za radnike koji provode trijažu u djelatnosti hitne medicine koje je utvrdio Hrvatski zavod za hitnu medicinu. Navedeni standardi i edukacijski programi, svaki za sebe, objedinjuju propise i pravila kojima se regulira način obavljanja djelatnosti u hitnoj medicini s ciljem prilagođavanja sustava hitne medicine istovjetnim europskim i svjetskim sustavima te suvremenim znanstvenim standardima kako bi se, u konačnici, značajno pridonijelo kvalitetnijem pristupu u zbrinjavanju pacijenata u ovoj važnoj i osjetljivoj djelatnosti. Njihovim donošenjem preoblikovala se dosadašnja raznolika praksa rada u sustavu hitne medicine u nov i jedinstven koncept rada jednak i obvezujući za sve institucije koje se bave hitnom medicinom u RH, a HZHM će provoditi nadzor njihove provedbe.

Izvanbolnička hitna medicinska služba (HMS), odnosno hitna medicinska skrb za pacijente prije dolaska u bolnicu u domeni je županijskih zavoda za hitnu medicinu, a svaki od zavoda prati, koordinira i organizira rad svojih timova unutar županije te po potrebi surađuje sa zavodima susjednih županija, sukladno rasporedu timova HMS-a utvrđenom Mrežom hitne medicine (NN 49/2016 i NN 67/2017).

Medicinske prijavno-dojavne jedinice (MPDJ) koordiniraju timove hitne medicinske službe (HMS) na terenu, a djeluju u sklopu županijskih zavoda za hitnu medicinu. Suvremeno opremljeni MPDJ-i pokrivaju cijeli teritorij pojedine županije uz mogućnost komunikacije sa susjednim županijama zahvaljujući horizontalnoj i vertikalnoj komunikacijskoj te informatičkoj umreženosti. Također, u MPDJ-ima je implementiran i TETRA komunikacijski sustav koji omogućava veći geografski doseg i bolju pokrivenost signalom te, uz umreženost s drugim županijama, podrazumijeva i umreženost s Kriznim stožerom Ministarstva zdravstva, Hrvatskim zavodom za hitnu medicinu i objedinjenim hitnim bolničkim prijamima. Takav ustroj MPDJ-a omogućava trajno praćenje cjelokupne izvanbolničke hitne službe tijekom 24 sata.

Svaka županijska medicinska prijavno-dojavna jedinica (MPDJ) ima zdravstvene djelatnike - medicinske dispečere koji osim medicine poznaju i osnovne psihološke vještine kako bi umirili građane koji ih zovu u njima iznimno stresnim situacijama. Posao medicinskog dispečera u MPDJ-u može obavljati doktor medicine specijalist hitne medicine ili doktor medicine s najmanje dvije godine radnog iskustva u timu izvanbolničke hitne medicine ili prvostupnica/prvostupnik sestrinstva s najmanje četiri godine radnog iskustva u timu izvanbolničke hitne medicine ili medicinska sestra/medicinski tehničar s najmanje šest godina radnog iskustva u timu izvanbolničke hitne medicine. S obzirom na važnost besprijekornog funkcioniranja MPDJ-a, Hrvatski zavod za hitnu medicinu propisao je Edukacijske programe u izvanbolničkoj hitnoj medicini prema kojima se provodi edukacija medicinskih dispečera.

Hitna medicinska služba (HMS) dobiva se pozivom na broj 194. Prijem hitnog poziva temelji se na Hrvatskom indeksu prijema hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu (MPDJ) čime je ujednačena metodologija prijema u svim hrvatskim županijama, a pozivateljima omogućen izravan kontakt s medicinskim dispečerima. Time se osigurava optimalno korištenje resursa, ali i dokumentiranje nesreća i događaja koji ugrožavaju zdravlje i život građana. Indeks predstavlja smjernice za rad medicinskim dispečerima u MPDJ-ima koje im omogućuju ispravno i dosljedno dodjeljivanje prioriteta svakom dolaznom hitnom medicinskom pozivu. Pitanjem o glavnom problemu koje dispečer postavlja osobi koja poziva određuje se stupanj hitnosti te je zato potrebno dopustiti dispečeru da vodi pozivatelja kroz razgovor. Simptomi prvog stupnja hitnosti zahtijevaju žuran izlazak tima HMS-a na teren, simptomi drugog stupnja nude mogućnost odgode pružanja hitne medicinske skrbi (ako postoji hitniji pacijent), dok se pozivatelje sa simptomima trećeg stupnja hitnosti upućuje liječniku opće/obiteljske medicine. Medicinski dispečeri u svakom trenutku vide sva vozila i sve timove na terenu te na hitnu intervenciju uvijek šalju najbliže vozilo.

Pitanja koja postavlja medicinski dispečer neophodna su kako bi pacijenti što brže dobili pomoć kada im je ona potrebna. Različiti ljudi različito reagiraju u stresnim situacijama te je zato potrebno dopustiti dispečeru da vodi pozivatelja kroz razgovor. Dok on unosi podatke, tim hitne medicinske službe (HMS) već je krenuo prema pacijentu. Iako medicinska prijavno-dojavna jedinica posjeduje mogućnost identifikacije broja dolazećeg poziva, radi ispravnosti informacije neophodno je pri pozivu navesti adresu na kojoj se nalazi pozivatelj, njegov broj telefona te ime i prezime. U tom slučaju, čak i ako se iz nekog razloga telefonska veza prekine, tim HMS-a na terenu znat će na koju lokaciju treba ići i na kojem broju vas opet može kontaktirati.

Svi razgovori s medicinskim dispečerom u medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici se snimaju, a njihov sadržaj je službena medicinska tajna i kao takvi se tretiraju.

Hitnu medicinsku službu (HMS) poziva se na broj 194 kada je izravno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje. Hitna medicinska stanja su: naglo nastale poteškoće u disanju; gušenje stranim tijelom; zastoj rada srca i disanja; gubitak svijesti; iznenadna bol u prsnom košu; iznenadno ubrzanje, usporenje rada srca ili nepravilni otkucaji srca; grčevi (konvulzije); otežani govor, slabost ili oduzetost dijela tijela, iskrivljenost lica; ozljede nastale u prometnim nesrećama i ostale iznenadno nastale ozljede (padovi s visine/životinjski ugrizi/ubodi/prostrijeli itd.); neuobičajeno krvarenje na bilo koji od prirodnih otvora tijela; opekline; udar električne struje ili groma; pothlađivanje, toplinski udar; utapanje; otrovanje lijekovima/narkoticima/kemikalijama; jaka alergijska reakcija; iznenadna i neuobičajena bol (jaka glavobolja, jaka bol u prsima/trbuhu/leđima); iznenadne promjene ponašanja koje dovode u opasnost bolesnika ili okolinu (pokušaj samoubojstva/ubojstva itd.).

Treba imati na umu da svaki nepotreban ili lažni poziv zauzima telefonsku liniju i onemogućava da pomoć HMS-a dobiju oni čiji je život ugrožen. Brzina reakcije i dostupnost odlučujući su čimbenici učinkovitosti HMS-a, a zbrinjavanje nehitnih stanja oduzima vrijeme timu HMS-a pri izlasku na neophodnu intervenciju. Hitna stanja koja zahtijevaju neodložnu medicinsku skrb opisali smo i u letku Hitna medicinska služba - sve što trebate znati, a možete ga pronaći ovdje.

Zauzeta telefonska linija znači samo da medicinski dispečer razgovara s osobom koja također treba hitnu pomoć.

U slučajevima kada nije izravno ugrožen nečiji život ili teško narušeno zdravlje, timovi hitne medicinske službe ne izlaze na teren. U tom slučaju pozivatelju će medicinski dispečer savjetovati što učiniti i kome se obratiti za pomoć.

Postupajte prema uputama koje vam je dao medicinski dispečer. Pokušajte ostati smireni i umirujte pacijenta, utoplite ga i održavajte ga budnim. Nemojte mu davati ništa za piti ili jesti. Ako je pacijent pao s velike visine, doživio prometnu nesreću ili je bez svijesti ne pomičite ga, osim ako mu ne prijeti neposredna opasnost poput požara, eksplozije, utapanja. Ako možete, započnite pružati mjere prve pomoći.

Tim hitne medicinske službe lakše će vas pronaći ako osvijetlite ulazna vrata i kućni broj ili pošaljete nekog da dočeka tim. Možete i osloboditi prolaz do pacijenta – zatvoriti kućne ljubimce, odmaknuti namještaj, cvijeće, parkirane automobile te, naravno, pripremiti medicinsku dokumentaciju.

Svaki pacijent ima pravo na privatnost i to se pravo poštuje. Osim toga, prisutnost drugih osoba može negativno utjecati na stanje pacijenta, kao i na mogućnost pružanja skrbi pacijentu (npr. zbog kapaciteta vozila). Konačno, osoba u pratnji ne treba se izlagati riziku. Liječnik ima znanje i vještine, te pravo i obvezu da poduzme sve raspoložive medicinske postupke za zbrinjavanje i dobrobit pacijenta. Iznimno, ako je pacijent dijete i/ili osoba s invaliditetom, pratnja je dozvoljena.

Organizacija objedinjenih hitnih bolničkih prijama (OHBP) s odgovarajućim procesom rada u zbrinjavanju hitnog pacijenta te odgovarajućom opremom i specijaliziranim djelatnicima osigurava zbrinjavanje hitnih bolesnika na višim razinama zdravstvene zaštite. Prije reforme hitne medicine, prijam hitnih pacijenata u bolnicama u RH odvijao se kroz različite specijalističke odjele, što je naročito bio problem kod pacijenata s višestrukim simptomima i ozljedama. Osnivanjem hitnih bolničkih prijama unutar bolnica stvoreno je jedinstveno mjesto ulaza za sve hitne pacijente koje je dostupno za pružanje 24-satne bolničke hitne medicinske skrbi u vidu pregleda, dijagnostike i liječenja. OHBP se sastoji od prostora za prijem pacijenata, te prostora za preglede, dijagnostiku i liječenje. Donošenjem Standarda medicinske opreme medicinskih uređaja i pribora za obavljanje bolničke hitne medicine definirani su struktura i prostori OHBP-a te su stvoreni preduvjeti za nabavu standardne opreme i uređaja za sve bolnice, a Edukacijskim programom osnovnih edukacijskih vježbi za radnike koji provode trijažu u djelatnosti hitne medicine omogućeno je provođenje jedinstvene trijaže pacijenata koji dođu u OHBP prema stupnju hitnosti. Takvom uniformnošću postiže se jednaka razina bolničke hitne medicinske skrbi u svim bolnicama s OHBP-ima na području RH.

Specijalizacija iz hitne medicine nužna je i specifična budući da objedinjuje znanja i vještine različitih specijalnosti, odnosno hitnosti iz svih grana specijalizacija te izvanbolničke i bolničke hitne medicine. Specijalizacija traje pet godina, a program je u potpunosti usklađen s europskim programom specijalizacije iz hitne medicine.

Specijalizacija se može obavljati u zdravstvenim ustanovama koje imaju odobrenje za provođenje specijalizacije iz hitne medicine, a sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, NN 133/11 i NN 54/2012).

Prema podacima Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, čak 70 posto pacijenata koji traže pomoć, bilo bolničke bilo izvanbolničke hitne medicinske službe (HMS), nisu hitni pacijenti. Budući da sustav hitne medicine nije neograničenih resursa, velik postotak nehitnih pacijenata usporava brzinu rada HMS-a te dovodi u opasnost živote ljudi koji imaju neko stvarno hitno stanje. Bitan preduvjet rasterećenja HMS-a je informiranje i edukacija građana kojima treba objasniti da su hitna stanja ona stanja koja neposredno ugrožavaju život ili zdravlje. Stoga smo unatrag nekoliko godina pokrenuli kampanju podizanja svijesti građana o djelokrugu rada HMS-a, u sklopu koje smo izradili i edukacijski letak Hitna medicinska služba – sve što trebate znati. Iako su velikim zalaganjem i radom na terenu neki županijski zavodi za hitnu medicinu uspjeli postići određene pozitivne rezultate, problem je još uvijek prisutan te kampanja još uvijek traje. Svi građani, ako nisu sigurni je li njihovo stanje hitno, uvijek mogu kontaktirati medicinskog dispečera na broj 194 koji će im dati upute za daljnje postupanje. Uz medicinskog dispečera, građani bi trebali kontaktirati i svog obiteljskog liječnika jer im upravo njihov liječnik u slučaju nehitnih stanja može dati najbolji savjet i pružiti odgovarajuću skrb te ih naučiti kako postupiti ako se njihova bolest pogorša. Razlikovanje hitnih i nehitnih stanja može znatno smanjiti priljev pacijenata i pritisak na HMS te omogućiti hitnu zdravstvenu skrb onima kojima je zaista ugrožen život.

Uz edukaciju građana, a u svrhu osiguranja pravodobne zdravstvene skrbi za sve pacijente te poboljšanja procesa rada i dostupnosti HMS-a, potrebno je uvesti promjene u načinu i organizaciji rada svih dionika primarne zdravstvene zaštite kako bi se racionalizirali postojeći ljudski, materijalni i financijski kapaciteti unutar zdravstvenog sustava.

Hrvatski zavod za hitnu medicinu (HZHM) donio je Edukacijske programe (NN 80/2016) za djelatnike u bolničkoj i izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi (HMS). Edukacijski programi u izvanbolničkoj hitnoj medicini utvrđuju sadržaj edukacije za dispečere medicinske prijavno-dojavne jedinice (MPDJ), zatim za doktore medicine u timu izvanbolničkog HMS-a, kao i za medicinske sestre i tehničare te za vozače u timu izvanbolničkog HMS-a. Svaki program detaljno opisuje kompetencije, odnosno znanja i vještine koje polaznik stječe uspješnim završetkom istog te način njegove organizacije i provođenja. Edukaciju isključivo provode nacionalni instruktori za dispečere MPDJ-a, odnosno za radnike izvanbolničkog HMS-a koji imaju važeći certifikat HZHM-a. Svaka se edukacija mora prijaviti HZHM-u, a upute i obrazac za prijavu edukacije također su navedeni u Edukacijskom programu u posebnim prilozima. U prilozima se mogu pronaći i edukacijske vježbe za svaki pojedini program te oprema koju je na istima potrebno imati kako bi se edukacija kvalitetno i učinkovito provela.

Edukacijski program osnovnih edukacijskih vježbi za radnike koji provode trijažu u djelatnosti hitne medicine utvrđuje sadržaj edukacije za medicinske sestre i tehničare koji obavljaju poslove trijaže u objedinjenim hitnim bolničkim prijamima (OHBP) te kompetencije koje oni stječu uspješnim završetkom edukacijskog programa. Program obuhvaća osnovne edukacijske vježbe te vježbe obnove znanja i vještina koje omogućuju medicinskim sestrama i tehničarima stjecanje i održavanje kompetencija potrebnih za provođenje trijaže odraslih i djece u OHBP-u. Također, Edukacijski program propisuje način organizacije i provođenja edukacije što je detaljno opisano u prilozima Programa. Rješenje za provođenje edukacije izdaje HZHM, a mogu ju provoditi samo nacionalni instruktori trijaže s važećim certifikatom Zavoda. Medicinske sestre i tehničari koji provode trijažu u OHBP-u stečena znanja i vještine moraju obnoviti prije isteka roka od tri godine od datuma izdavanja potvrdnice koju im izdaje HZHM nakon uspješno završenog edukacijskog programa. Time se osigurava učinkovito i kvalitetno zbrinjavanje hitnih pacijenata te smanjuje mogućnost incidentnih događaja, mortaliteta i invaliditeta.

HZHM provodi i projekt Kontinuirano stručno osposobljavanje radnika u djelatnosti hitne medicine s ciljem održavanja i usavršavanja znanja i vještina radnika u djelatnosti hitne medicine, a ujedno i unapređenja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj te poboljšanja pristupa visokokvalitetnim zdravstvenim uslugama. Projekt ukupne vrijednosti 9.414.904,10 kuna sufinanciran je sredstvima Europskog socijalnog fonda, a provest će se ukupno 62 tečaja na kojima će se educirati 1824 radnika u djelatnosti hitne medicine kroz pet edukacijskih programa (EP): EP1 za medicinske dispečere, EP2 za doktore te medicinske sestre i tehničare u izvanbolničkom HMS-u, EP3 za vozače u izvanbolničkom HMS-u, EP4 za radnike koji provode trijažu u djelatnosti hitne medicine i EP5 za medicinske sestre i tehničare u OHBP-u.

Porast mogućnosti velikih nesreća te, nažalost, stalna potencijalna opasnost od terorizma, upozoravaju nas na važnost planiranja i nužnost kontinuiranog provođenja edukacije medicinskog zbrinjavanja kako bi se kvalitetno, pravilno i efikasno odgovorilo na složene krizne situacije te saniralo njihove posljedice. Tečaj Medicinskog odgovora na masovne nesreće – Cro MRMI obuhvaća uvodna teorijska predavanja te praktično usavršavanje za donošenje odluka na svim razinama u slučaju terorističkog napada. Kroz takozvanu table-top vježbu simulira se velika nesreća, a njeno saniranje i zbrinjavanje velikog broja ozlijeđenih zahtjeva vertikalnu i horizontalnu koordinaciju svih uključenih aktera, uključujući izvanbolničku i bolničku hitnu medicinsku službu, ostale žurne službe te krizni stožer kao centralnu točku upravljanja krizom.

Uz Hrvatski zavod za hitnu medicinu, organizatori tečaja su Hrvatsko društvo za medicinu katastrofe, Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod te Krizni stožer Ministarstva zdravstva.

Hitna medicinska služba (HMS) je od posebne važnosti tijekom turističke sezone kada dolazi do znatnog povećanja intenziteta prometa na cestama, ali i porasta broja posjetitelja i gostiju na našoj obali i otocima. Učestale gužve uzrokovane povećanim intenzitetom prometa na cestama nerijetko se vežu i uz prometne nesreće pa se broj intervencija djelatnika HMS-a tijekom ljeta udvostruči. Uz redovite timove HMS-a, Hrvatski zavod za hitnu medicinu s ciljem povećanja sigurnosti na prometnicama tijekom turističke sezone osigurava rad dodatnih timova HMS-a koje smješta na frekventne lokacije duž hrvatskih prometnica.

Dostupna hitna medicinska služba (HMS) od vitalne je važnosti za očuvanje zdravlja i života stanovnika otoka i njihovih turista. Hitne pacijente trenutno se s otoka prevozi trajektima, čamcima, brodovima za sanitetski prijevoz ili onima obalne straže, a koji nisu prilagođeni za medicinski prijevoz. Stoga je Ministarstvo zdravstva u suradnji s Hrvatskim zavodom za hitnu medicinu (HZHM) i Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture pokrenulo projekt Uspostava hitne pomorske medicinske službe brzim brodovima u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. Europskog fonda za regionalni razvoj. Cilj projekta je smanjiti odzivno vrijeme izlaska na intervenciju, povećati dostupnost te postići jednakost i poboljšati kvalitetu pružanja hitne medicinske usluge koja će se provoditi za potrebe hitnog medicinskog prijevoza s otoka. Istodobno, takva bi služba bila dostupna i za pružanje hitne medicinske skrbi za slučajeve pomorskih nesreća i katastrofa, prijevoz medicinskog osoblja te za osnaživanje prekogranične zdravstvene zaštite u skladu s europskom Direktivom (2011/24/EU).

Nakon provedenog natječaja, a sukladno Operativnom programu konkurentnost i kohezija, HZHM je dao izraditi studiju izvodljivosti koja je obuhvatila sve aspekte projekta kojim bi se HMS u Republici Hrvatskoj pružao pomorskim putem specijaliziranim brodovima s potrebnom opremom. Studijom je utvrđeno kako je potrebno nabaviti šest brzih brodova koji će se nalaziti na lokacijama Dubrovnik, Mali Lošinj, Rab, Supetar, Šibenik i Zadar. U listopadu 2018. HZHM je sklopio Sporazum o suradnji na pripremi i provedbi EU projekta Uspostava hitne pomorske medicinske službe brzim brodovima sa županijskim zavodima za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije. Sporazum se temelji na istoimenom Sporazumu koji su sklopili Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i HZHM, a njime su se županijski zavodi obvezali na reguliranje međusobnih odnosa vezano uz pripremu i provedbu aktivnosti koje su vezane uz prijavu (izradu projektnog prijedloga), kao i provedbu projekta.

U travnju 2019. godine Ministarstvu zdravstva dodijeljeno je ukupno 45 milijuna kuna bespovratnih sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj za nabavu šest brzih brodova koji će biti opremljeni za zbrinjavanje i prijevoz hitnih pacijenata uz pratnju tima HMS-a te za ugovaranje njihovih vezova u polazišnim lukama na Jadranu, kao i za dvanaest biokemijskih analizatora krvi za hitnu dijagnostiku na otocima. Automatski biokemijski analizatori krvi rasporedit će se u 12 ispostava zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije (Blato, Korčula, Lastovo, Mljet, Cres, Mali Lošinj, Rab, Jelsa, Supetar, Šolta, Vis i Preko). Proces nabave je u tijeku.

U uvjetima nepostojanja namjenske Helikopterske hitne medicinske službe (HHMS), a s ciljem veće dostupnost hitne medicinske skrbi pacijentima na otocima te pacijentima u ostalim udaljenim i prometno loše povezanim područjima, između Ministarstva zdravstva i Ministarstva obrane na snazi je dugogodišnji Sporazum o suradnji u provedbi hitnog zračnog medicinskog prijevoza u Republici Hrvatskoj. Tim Sporazumom osiguran je helikopterski prijevoz s medicinskim timovima za zbrinjavanje i prijevoz životno ugroženih, ozlijeđenih ili oboljelih pacijenata tijekom cijele godine s bazama u Divuljama i na otoku Krku. Također, suradnjom Ministarstva zdravstva, Ministarstva unutarnjih poslova i Dubrovačko-neretvanske županije tijekom turističke sezone organiziran je i HHMS s bazom u Dubrovniku. Time se osigurava veća dostupnost odgovarajuće hitne medicinske skrbi stanovnicima i posjetiteljima otočnih, ruralnih i slabo naseljenih područja Dubrovačko-neretvanske županije. Za let se koristiti helikopter Ministarstva unutarnjih poslova, dok medicinski tim osigurava Ministarstvo zdravstva.

Glavna uloga HHMS-a je zbrinjavanje teško ozlijeđene ili kritično oboljele osobe u što kraćem vremenskom roku kroz primarne letove, odnosno kroz letove kojima se leti direktno na mjesto događaja odmah po primitku poziva i gdje medicinski tim iz helikoptera samostalno ili zajedno sa zemaljskim timom obavlja kompletnu intervenciju. To je ujedno i jedini način da se skrati vrijeme do početka zbrinjavanja hitnog pacijenta na mjestu događaja i u bolnici. Republika Hrvatska je na najvišim razinama prepoznala važnost uspostave HHMS-a te radna skupina Ministarstva zdravstva, koja uključuje predstavnike iz više ministarstava, intenzivno radi kako bi se što prije definirao najefikasniji i financijski održiv model HHMS-a na dugoročnu dobrobit naših građana i turističkih posjetitelja.

Telemedicinu je Svjetska zdravstvena organizacija definirala kao pružanje zdravstvenih usluga na daljinu uporabom informacijsko-komunikacijskih tehnologija kojima se razmjenjuju informacije važne za dijagnozu, liječenje i prevenciju bolesti i ozljeda, zatim informacije važne za znanstvena istraživanja i evaluacije, kao i za kontinuiranu edukaciju zdravstvenih djelatnika s ciljem unapređenja zdravlja pojedinaca i njihovih zajednica. Zahvaljujući pružanju zdravstvenih usluga na daljinu, pacijenti više ne moraju nužno ići u bolnicu kod liječnika specijalista kako bi dobili stručno mišljenje ili terapiju za svoje zdravstveno stanje.

Medicinske usluge uključene u digitalnu razmjenu nalaza, snimaka, očitanja, postavljanja dijagnoze, liječenja na daljinu i drugog mišljenja pretežno su iz područja radiologije, kardiologije i neurologije, ali i drugih. Paleta telemedicinskih usluga stalno se proširuje zahvaljujući tehnološkim inovacijama koje se u procesu primjene često redefiniraju i usavršavaju, odnosno kontinuirano unapređuju i prilagođavaju zdravstvenim zahtjevima. Telemedicinske usluge pružaju se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite.

Hrvatski zavod za hitnu medicinu (HZHM) osigurava telemedicinske usluge u okviru Mreže telemedicinskih centara koju donosi ministar zdravstva, a koja jamči jednaku dostupnost zdravstvenih usluga na cijelom području Republike Hrvatske. Opremu, računalnu i komunikacijsku infrastrukturu, za svaki telemedicinski centar nabavlja, konfigurira i postavlja Služba za telemedicinu HZHM-a koja ujedno i educira zdravstvene djelatnike za korištenje iste. U njihovim prostorijama nalazi se i centralni server otkud se vrši nadgledanje Mreže te pruža tehnička podrška svim telemedicinskim centrima 24/7.

Telemedicinske usluge moguće je primiti u telemedicinskom pristupnom centru u kojem su obično liječnik opće medicine, medicinska sestra/medicinski tehničar ili inženjer medicinske radiologije, dok je telemedicinski specijalistički centar mjesto primanja i pružanja telemedicinskih usluga prema specijalnostima.

Primatelji i pružatelji telemedicinskih usluga uključuju razne zdravstvene ustanove, od kliničkih bolničkih centara u većim gradovima do domova zdravlja. S obzirom na to da je njihov osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili jedinica lokalne samouprave, one čine osnovnu Mrežu telemedicinskih centara i imaju ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. U proširenu Mrežu telemedicinskih centara spadaju trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatni zdravstveni radnici koji obavljaju djelatnost telemedicine, a koji su prethodno stekli uvjete za rad koje je propisala Služba za telemedicinu HZHM-a.

Postupak naručivanja za telemedicinsku uslugu jednak je postupku naručivanja na specijalističke preglede ili pretrage „licem u lice“. Uslugu traži liječnik primarne zdravstvene zaštite za pacijenta na temelju uputnice koju mu je izdao, a telekonzultant, odnosno liječnik ili specijalist, pruža zatraženu uslugu. Ta usluga može biti redovna, hitna ili nadzorna.

Telemedicinski pregled jednak je redovitom pregledu kod liječnika, samo što s telekonzultantom, odnosno liječnikom ili specijalistom komunicirate putem video veze - ekrana i kamere. Telekonzultant s kojim imate dogovoren pregled unaprijed će dobiti vaše zdravstvene podatke, a tijekom pregleda uz vas će biti zdravstveni radnik osposobljen za rad s telemedicinskom opremom kako bi udaljenom telekonzultantu mogao predočiti vaše zdravstveno stanje putem specifične medicinske opreme potrebne upravo za vaš pregled.

Kao i redoviti pregled kod doktora medicine, telemedicinski je pregled privatan i povjerljiv. Podatke mogu vidjeti i čuti samo pacijent i njegova moguća pratnja te zdravstveni radnici uključeni u taj pregled.

Sve troškove, izuzev obveznog sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite osiguranika, pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Telemedicina je neophodni alat modernog zdravstvenog sustava i jedino rješenje koje osigurava dostupnost vrhunskih specijalističkih zdravstvenih usluga svim pacijentima, čak i onima na teško dostupnim lokacijama i otocima, što je od posebne važnosti za hitna stanja. Između mnogobrojnih prednosti koje donosi telemedicina, pacijenti i liječnici najčešće ističu pravovremenu dijagnozu i terapiju, poboljšan zdravstveni ishod, manje putovanja te uštedu vremena i troškova kroz brži prijenos informacija odnosno slanja podataka. Tim prednostima svakako još možemo pridodati unapređenje suradnje među liječnicima, kao i mogućnost sustavne edukacije zdravstvenih djelatnika. Sve navedeno utječe na unapređenje kvalitete pružene zdravstvene usluge, ali i na poboljšanje cjelokupnog zdravstvenog sustava.